[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prevaren čovjek ćemu da se nada
kad mu srce plače, a duša mu vene,
da l’ sjaju zvijezde što sa neba pada,
il’ utočištu stranom, tamnom poput sjene?

Kako da se spasi kad sve mu drago umre,
kad mu zadnje suze mlado lice skore,
da l’ alkoholom jakim il’ dimom cigarete,
il’ dubinama hladnim koje pruža more?

“Odgovora pravog nema”, čujem glas od gore,
“no pomoći se malo može, premda nije lako:
evo, uzmi vjeru i digni glavu gore,
i hodaj prema svjetlu, ali polako, vrlo polako.

Na kraju tog puta svjetla više neće biti,
mjesto njega naići ćeš na nadu i spas;
zagrli ih snažno i sretan ti ćes biti,
i živi…i vjeruj…i pamti Moj glas!”

Posted by Plavi leptir

This article has 7 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting