PORTRET MOJE MATERE
Klupa ispred kuće
matere moje,
sjećanja meni na
priče što mi ih mati
o sebi i duši svojoj
uvijek kazivala,
sve strepnje i tuge,
veselja i radosti,
kad mene je vidjela.
U meni nostalgija
na vremena prohujala,
viziju u slici
moju mater vidim,
u oku joj sjaj
kad sjednem kraj nje,
na klupi našoj,
u zagrljaju njenom.
I riječi njene k’o čujem,
i uzdah ko’ jeka daleka,
iz oka joj suza
biserna poteče,
s usana njenih
riječi njene razabirem -
dođi opet sine
materi svojoj.
Bore duboke,
oči staračke,
života težačkog,
od briga za djecom
da sretna budu,
to moja mati je
što sliku njenu
na paleti svojoj,
njoj podarim.
Prekrasna pjesma majci, kojoj posvećuje pjesmu i sliku, sa nježnošću i nostalgijom :)
Hvala ti draga Gorice lijep ti pozdrav šaljem :))