[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Oprostite, znate li možda moga brata
ne baš davno, ricava kosa do vrata
neprimjetno zakrivljena nosa
suvenir nekog zaboravljenog vremena i ponosa

U očima boje izoranih njiva
jedan pogled neumorno sniva
sniva šumu i drumove
sniva zemlju i plugove

rukom seljaka potpisan
težačkim alatom isklesan
na ušima mu alke od zlata
vi sigurno znate moga brata

Jedan od onih što iskreno ljube
jedan od onih što nikada ne gube
skromna je to momčina
sa lavljim srcem i hrabrim očima

U sred zime, rukavi do lakta
rijetko je taj iskakao iz takta
rano se budio, još ranije išao leći
uvijek jedan od dvoje, nikad treći

Nije on nikakav divlji cvijet
ne daj Bože, probisvijet
to na moj račun stavi
taj bi teško mogao da vas gnjavi

Nikad odveć dotjeran, skupim krpama markiran
uvijek odmjereno uklopljen, u pravi papir upakiran
ni svadbe, ni sahrane nisu na njega stavile kravatu
vi ste sigurno čuli nešto o mom bratu

Rijetko je on listao knjige
njegove stranice bile su životne brige
nerijetko obilježene kapima kave
da u zaborav ne odu neki prošli dani i noći prohujale slave

I sada tu, pred vama stojim
o bratu vam pričam
ni po čemu njemu sličan
vječno posvađan sa životom u bitkama tuđeg rata
ako mislite da me znate, pitajte o tome moga brata

Autor P. Zimmerman

Ova objava ima 13 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting