[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dok kruniše treuntke mladosti u izbi sred sibirske pustopoljine
Ogrnut tišinom neodređenosti, i želi
Spaliti misli u pepeo, navlažiti usne znojem slatkim, ovako misli:

TI, prokleta Diano, dođi da strgaš još jednom čast sa mene!
Muzo ! Kreativnost se objesila o kazaljke sata što teško se vuče u nedogled.

Aurorin sin pod prozorem spava.,čujem kako nagriza zidove.
Sijene prošlosti plešu na stropu.

Ja čekam kao albatros, na litici propasti.
A Ti, gdje si, da razabiješ staklenu tišinu osmijehom kurve.

Gdje si u šetnjama kroz tijesto dana
I ovih indigo papirnatih noći.

Autor Adem Garić

Ova objava ima 5 komentara

  1. Ogrnut tišinom neodređenosti, i želi
    Spaliti misli u pepeo, navlažiti usne znojem slatkim, ovako misli:

    TI, prokleta Diano, dođi da strgaš još jednom čast sa mene!
    Muzo ! Kreativnost se objesila o kazaljke sata što teško se vuče u nedogled.

    dobra, baš mi se sviđa
    pozdrav
    SFD

    • nebih se složio s tobom, jer sve što sam htio jest to da prikažem jedno stanje uma, usamljenog,,,ali sa dozom realnosti svakodneven, koja je, bez obzira kako je definisali, tužna ili ne, nešto sa čime se moramo suočiti, svako na svoj način. hvala na čitanju dragice, pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting