[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zar tebi da kazem hvala, koji si me na lomaci spalio,
skinuo sa iste pa ledenom vodom zalio.
Gledao si kako gorim, ni trepnuo nisi,
a za svaki vrisak jedino kriv ti si.
Delovi koze mi otpadaju, sramota me golu skida,
sva su mi cula otupela osim mogucnosti vida.
Oko mene samo vatra, zivu me jede,
da mi je da propadnem u zemlju, da se resim bede.
Kako sam samo ja kriva, kada za nju nisam znala,
lagao si me od pocetka i ja sam na lepu pricu pala.
Sada mene svet proklinje, gledaju me kao negativca,
a gorka je istina koja govori da sve ovo ima samo jednog krivca.
To nisam ja, ne bih tako nisko pala,
ozenjenom ne bih ni jedan pogled dala.
Tebi se sve prasta, to je samo avantura,
mene cekaju osude i uzasna tortura.
Mislis da je u redu, sto si priznao kada je saznala ona,
gurno si me u pakao pravo sa laznog trona.
Priznaj makar sebi, da si varao bez casti,
sta si ocekivao da ce se dogoditi, sve lazno je moralo pasti.
Mi smo bili laz, sa njom je ono pravo,
ja bih te ubila za ovo ponizenje, ali mi srce ne bi dalo.
Branim te iako si kriv, pa na sebe preuzimam sram,
dala sam ti poverenjem zivot ali ti hvala za ljubav ne dam.

Posted by UnaZikova

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting