[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

ne znam je li ih oluja močna
rasijala po dalekim stranama
svjetskih metropola ili to tek
je igra u maštanjima noći, 
ali
stihovi izrasli iz moje duše koja
trenutno gori, sagorijeva, drži
neki minimum, 
tempo kazuje
da nešto ne štima, nema kraja,
početak utopio se u jezeru zaleđenih
površina, 
bolujem i bdijem čekajući
festival neke nove alternative i
mogućnost izlaska iz krize što
zahvatila je i moje gnijezdo priča
na pruču dok mladi se ptiči nisu
izlegli, 
tuguju za rodanom, 
nije smiješno, 
opet jedna siva paučina
omela moj hod, prepoznat masama
koje vole lirski vijenac s mojim
potpisom, 
svijeća na stolu polako
nešto osvjetljava sobu, 
vosak lijepi se
i zauvijek ostaje ustoličen na inicijalima
stare poetese….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting