[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Srela sam tebe, ti si me pozdravio kao starog prijatelja,

kao da si zaboravio da sam nekad bila tvoja draga.

Pričao si mi o nama, o prošlim vremenima, ja sam se pravila da te slušam,

isti si kao zadnji put kad sam te vidjela, vrijeme na tebi nije ostavilo traga.

Bio si pored mene nakon toliko vremena, pričao šale, kao da se ništa nije promijenilo,

a promijenila sam se ja, više nemam dušu, osmijeh na mom licu je samo maska ili znak pristojnosti.

Gledala sam tebe, a vidjela prošlost, sve je u trenu opet bilo kao nekad davno, bar mi se tako na trenutak činilo. Ali ne, nije bilo ništa isto. Srce nije brže kucalo zbog tebe, nisam spustila nijednom pogled kao kad sam bila zaljubljena djevojčica, naprotiv, gledala sam te hladno, shvatila da te više ne volim, čak te ni ne mrzim. Čudno, ovaj put si ti bio pomalo zbunjen, kao ja nekad, ti si spustio pogled, zatim me pogledao u oči i zapitao: Gdje je ona djevojka što sam je volio? Ja sam ti odgovorila: Djevojka koju si volio nije nikad ni postojala, jer voljena osoba se ne ostavlja bez pozdrava, postojala je samo djevojka koja je voljela tebe, a nje odavno više nema. Nakratko si zašutio si, htio si nešto reći, ali ja sam te prekinula, nakon toliko vremena se iskreno osmjehnula i rekla ti: Oprosti žurim, moram ići. Pitao si hoćemo li se vidjeti, a ja sam rekla da ako se vidimo to će biti samo slučajnost. Tada sam se oprostila od tebe, rekla ti zbogom zauvijek, osjetila sam da je to napokon napravilo i moje srce.

Dok si ti me ti samo nijemo gledao, ja sam se okrenula i otišla. Nasmijala sam se, odjednom su krenule suze, ali ovaj put to nisu bile suze tuge, nego suze radosnice. Slavile su ponovno rođenje moje duše, moga života.

Autor AnitaAne

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting