[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
zasto me jos boli sjecanje na tebe….zasto….ne razumijem…toliko je godina proslo a opet iznenada dodjes u moje misli i bacis me na dno…dusa se kida na pola…toliko puta se pitam zasto si mi te bog poslao kad si isti kao ja….isti ponos…ista sujeta….pitam se da li i ti tamo negdje osjetis dio nas…nekad kad ostanes sam…znam bit ce bolje sutra…smijat cu se…biti sretna….ali ovakvih dana se bojim…dodju iznenada i bez najave i citav moj svijet zaustave….ti ne znas…nikad neces znati ovo sve….nikad naglas necu reci “volim te”….ponos je moja hrana…tamo negdje si ti…negdje daleko….nekome blizu…tamo negdje ….ja imam sjecanje….osjetila sam dio tvoje duse…u tom trenutku vrijeme je stalo…sve ove godine mjenjala bih za taj trenutak….i da si sad ovdje…znam…ne bih ti mogla reci ovo sve….da si jedini kojeg sam voljela

Autor leptirica

Ova objava ima 3 komentara

  1. možda bi bilo bolje pogutnut ponos i reč, jer doći će dan kad se pitamo zašto,zašto nisam imala hrabrosti ‘zar sreća i ljubav nisu važniji? pozdrav, lijepo opisano

Odgovori

Subscribe without commenting