ponoćna

zar je tako teško
uzeti kaput kišu
sunce
mrak
i bol
u času bezrazložnog gnjeva
počastiti se šetnjom i konjakom?

i biti dobar
biti fini gospodin pod kišobranom

ostati u društvu zvjezda
koje se ionako nizašta u ovom svjetu
ne hvataju

mora da im je dosadila vječnost
kao i meni

gledam ljude i ljudi gledaju mene
i opet gledam ljude i slušam priče
jer da nije tih ljudi
jer da nije tih priča
ova noć bi imala predznak
tuđeg i nevažnog

o, pun sam, pun sam hvale za vas, moji ljudi
o, pun sam, pun sam hvale za vas, moje žene

ista ova noć
me vašim licima
dobije

i ja hodam ulicama uspavanog grada
isto tako uspavan i miran
jer mi je drago što vas sreo
pod ovim svjetlom uličnih lampi
pod ovim nebom zloslutne boje

moji ljudi
i moje žene

2 Responses to “ponoćna”

1. En Es kaže:

   ožujak 2, 2010 u 1:54 prijepodne

   Blago je golemo moci spoznati sebe, a nista manje, imati “uho” za spoznaju o drugima.

   Odoh nanovo citati, jer, iscitavanja je vrijedno.
2. parnas kaže:

   ožujak 2, 2010 u 9:19 prijepodne

   hvala ti En Es…u najgorim časovima čovjeku najbolje prija prijateljsko lice ili stisak ruke ;)