[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponoć skoro se približila.

U sobi svetiljka još gori…

Sna mi nema dušu da odmorim.

Noćnu tminu svetlo rasteruje,

dok kroz prozor hladan vetar bije.

Po staklima udaraju grane.

Hoćel’ ikad zora da osvane,

da otera tu noćnu tišinu

i sve tajne što se u njoj kriju?

Svaki ćošak ima neki veo,

kog se plašim za svoj život ceo.

Sama sebi ponekad govorim.

Povikaću iz dubokog glasa

da rasteram tišinu noćnu,

staršnu, a i moćnu!

Petlovi se čuju.

Pesmom zoru objavljuju.

Posted by Todorovic_Markovic

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting