[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

ponekad  ima noći

kad ne želim da svane

poželim samo da spavam

dugo da spavam

pa da zaspem

i da se nikad više ne probudim

ponekad

kad mi i iz snova pobjegneš

poželim otići tamo gore

da te potražim među zvijezdama

jer tamo već dugo spavaš

( kad se umoriš

od virenja u moje snove

i od igranja skrivača s anđelima )

dugo te nema

a ja još pamtim crvenokosu vilu

smaragdno zelenih očiju

što me je jednom davno voljela

davno

dugo

predugo

cijeli jedan ljudski život

zato ponekad kad me

sjećanja i tuga iznenade

i uhvate kako plačem u snu

ja poželim da snivam

svoj posljednji san

i da se kraj tebe

među zvijezdama probudim

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Ova objava ima 1 komentar

  1. Ovu pjesmu sam jučer čitala…nisam ostavila komentar…a divna je…pretužna i prebolna…ali fantastično ispletena od te boli i ljubavi!
    Kraj mi je posebno i tužan i čaroban…
    Pozdrav 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting