[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponekad kad me spopadne beznadnost položaja
Izazvana nepripadnošću izbjeglice
Nađem sebe kako razmišljam o sebi;
Tad u meni slike što nekad iskrile su radost
U trenu donesu rastuću mi tugu.
Tad vrijeme bježi,
A ja gubim se i gušim u vrtlozima
Što mreškaju mi površinu duše
Šireći opsesiju izgubljenog prostranstva
I nekih drugih ljudi što sada silom
Otrgnuti su od mene.
Nekada bili smo sudionici u istom snu,
A sad po nahođenju sudbe život od nas
Za tugu učinio je slugu.
Nesiguran u ljude i potonuo u osjećaje
Ponovno pronađem sebe,
Tek kada s nekoliko suza s mukom ugasim
Sve krijesnice boli
Oko ogranaka ranjenog mi srca.

ZAGREB, 1993

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting