Ponekad

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponekad noći su besane, ponekad.
Tiho poput tmine ušutjele, ponekad.
I baš tada sve sjeti me;
ponekad je bolje ne doživjet te.

Ponekad kiša kose pušta, ponekad.
Duge, zlatne, tkane od sunca, ponekad.
I baš tada kroz um prođe mi;
ponekad da te ugledam, dođe mi.

Ponekad život puste priče piše, ponekad.
Krhkom olovkom jedva obrise riše, ponekad.
No baš tada boli zajecah;
ponekad bi promijenio što podcrtah.

Ponekad ne razumijem što radim, ponekad.
Oprosti što te toplinom hladim, ponekad.
I sada možda odustat ću;
ali odustao ne bih, poruku poslat ću, ponekad.

3 Thoughts to “Ponekad”

  1. enediel

    Oprosti što te toplinom hladim, ponekad.
    I sada možda odustat ću;
    ali odustao ne bih, poruku poslat ću,
    lijepo,pozdrav

  2. smallsrceko

    “ponekad ne razumijem što radim,ponekad”
    kruta istina,kad ne razumijemo sami sebe što i zašto radimo to što radimo/ne radimo
    pozz

  3. hendikep

    Jako mi se sviđa ovo, tako nježno i sjetno.

    Lijepi pozdrav!

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting