[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koliko si pomama ti probudila
jednim bezobraznim smiješkom
beskarnim vrpoljenjem sunčadi
u hladovini lanenog sukna vlati
– na glad očiju crnog horizonta
čovjekolikih mrava beskrilnih
koji bi otrpjeli kraljičinu žaoku kroz grudi
da im je uskočiti u tu plazmu tvojih vršaka
– samo da ih žlijezdama mliječnim napojiš
Koliko si ih danas zgnječila pogledom ispod
trepavica, u porama kažiprsta dok si pratla
liniju muškosti po božanskom tijelu Prijapa
Ti što željena da si i od vode više- maštaš
Koliko si sreća danas prokockala čuvajući nasipe
oko izvorišta lažne čednosti duše
da ti se ne prelije preko očiju, dok te ne pronadjem
najsjajnija zvijedo namigušo moja
Marijo nad Magdalenama

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting