[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako mi zima po ramenima sve više teče,

tako se ja sve jače u kaput omatam;

i oblaci zemlju sve više gnječe, i zrak peče.

Fijuče okno, zastava stara životom lamata.

 

Hej, gdje su dani kada je pržilo kao ražanj,

gdje li su uvale sunčane i plave lagune;

gdje nestade krvotočna gospodska ladanj?

Hladan grad samo što ne istrune

 

od bezazlenih promjena temperature.

Sav se uskovitlao kao da nestaje, ulice prazne

kazuju znakove vremena kao ure;

po duši mi lete uspomene razne.

 

Zaboravljam što želim reći, kriva je klima,

u kaputu sjedim, stiščem se pokraj dna

i ćutim samo da mi je dojadila zima.

 

Nikako da se prenem oda sna.

Kao vjetar misli mi lete kojekuda

dok stara kazaljka klimavo vrluda.

08.03.2016.  22:35

 

 

 

Ova objava ima 2 komentara

  1. samo vedro, gdjo tomljanovic i vedrina ce vas okupati. vas izricaj, ujedno i arhaican i moderan, izrazi koje koristite za slaganje rima mene uvijek razvedre. a siroka paleta tema naprosto je fascinantna. vi sve pretvarate u stih!

Odgovori

Subscribe without commenting