[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mjesec je pred zoru mahnuo rukom,
okrenuo ledja i prestao sjati;
sunce se pozdravlja sa cijelim pukom
i zlatne niti mu pocinje slati.

Penje se ko starac, po jednu stepenicu,
svilenim zrakama bode i zari,
oblaci bojama staru vodenicu,
carima, sume i livade dari.

Smije se visoko na nebu plavom,
stapice, sjajne na vjetru ljuljuska,
pri pogledu u njega, zatrese glavom,
zazlate se u vrtu, jabuka i kruska.

U sumraku dana razlije svoj zar,
vatrenom rijekom oprosti se od svijeta,
pomiluje zezlom zaljubljeni par
i zatvori oci djeteta i cvijeta.

Autor runolist

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting