(Pola pet ujutro
Dvanaestog dana Gospodnjeg
Mjeseca svibnja
Dvanaeste godine)
I.
Sjećam se
Kao da i nije bilo tako davno.
Taj dečko bio je s juga,
Valjda je zato i sjedio uvijek straga, stajao po strani.
Kako bih ga uopće primijetila?
Nisam ga poznavala.
Mogao je i prolaziti tik do mene,
Ne bih ga primijetila.
Možda me nekad i pitao nešto,
Ne bih zapamtila.
Kažu da me znao promatrati, pričao o meni…
Kažu da je imao mišljenje o meni
I prije nego me poznavao.
Sam mi je to priznao.
Zašto je baš mene primijetio?
Nikad se nisam isticala!
Rekao mi je jednom prilikom
Da me čak i sanjao,
Kako prolazim njegovim mjestom
I da ga je to nagnalo
Da napiše pjesmu!
Bila je to preduvertira velikog praska.
Sve je promijenio samo jedan
Poljubac.
