[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Pa eto,

još bauljam ,

prebirem po poljima tulipana,

moja duša nikada nije u stanju tuge,

ona je samo opijena Amalka.

 

Odavno već

pjesmama je tješim,

a pjesme me na dno života vuku.

Ko će novce zarađivati?

Standard postići dobar,

biti inženjer omiljeni?

 

A meni su moje pokore najdraže,

poluglad i polužeđ su moja fešta,

časni posti moj su pir,

minule sjenke davnina su moja raja.

 

Zar duh iz šume uopće živjeti više može,

i kako?

Kad oblak sivi naiđe slegnem ramenima i hodam dalje,

kad zvijer iza žbuna šuška

opet slegnem ramenima,

idem dalje.

 

Boli kad me povrijede

I kad mi kažu da tebe nema, mila,

da ne voliš mene,

da je nada lažna,

da je beznađe moje danas i moje sutra,

i da ti nikada za mene nisi ni postojala,

da sam ja tebe samo izmislio.

Boli.

Slegnem,

slegnem i produžim.

 

Pa eto,

još bauljam,

prebirem po poljima tulipana,

moja duša nikada nije u stanju tuge,

ona je samo opijena Amalka.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

  1. Lijepa o ljubavi, Feniks! Bauljaj, pa ćeš naći.
    “Pa eto,
    još bauljam,
    prebirem po poljima tulipana,
    moja duša nikada nije u stanju tuge,
    ona je samo opijena Amalka.”
    Lp!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting