[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zelene livade djevojastva moga
Ljubim i grlim u Tvojoj kosi!
I sama si kazem: Za Miloga Boga!
Sto ce mi to? Nek’ vjetar Te nosi!

Zlatni maslacci i crveni makovi
Ratuju pod suncem na poljima svijesti;
U srcu se pjene neostvareni brakovi,
A Tebe, ne zna dusa, kamo da smjesti!

Ne setas Ti livadom k’o Onaj od prije,
S okusom grijeha i mirisom ljeta;
Al’ opet se ljubav tu negdje krije,
K’o pijesak u ocima, zulja i smeta!

Pogledom bodes k’o koseno polje,
Ranjavajuc’ gole, nasmijesene pete;
Za takvu ljubav vise nemam volje,
A ipak snovi ka Tebi lete!

Volim Te, Duso, zazuji pcela;
U mome grlu drhte joj krila!
Sred stiha sam Tebe ponovno srela;
Na samrti cvijet susti k’o svila!

Od pokosenog cvijeca, sijeno bez boje!
Stojim na polju krvavaih peta!
Pjesma ce ljubiti oziljke moje
Kad opet odes, jednog Zarkog ljeta!

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting