[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tvoja je deklarativna demagogija
Čisti formaldehid
U kojem se rastakaju
Sve virtuelne krinke sa lica tvoga,
Ironičnih boja što se kroz prizmu
Zvečarskog ti jezika
Prelamaju sve same laži
Odmjerene i otmjene pjesmarice,
Naracije licemjerstva o volidbi,
Svaka zbijena u snop uskogrudne ti sebičnosti
Slatke đavolske prevare
Osnažene u pohoti i turbo – folku

Sam te je neki führer
Iz Dahaua poslao
Da redaš tananost u fascije,
U meni da kuješ
Hitlera slavenskog,
I ljiljane sa ognjišta svučeš
I opet uvedeš Mitrin kult
Pa da nas kao jaganjce kolješ
Zlotvore
Beštijo!

Autor Maharaja

Ova objava ima 2 komentara

  1. Pjesma počinje krležijanski,kao rasprava, ali već nakon drugog stiha javlja se lice autora koji prepoznaje kamuflirano zlo i čiji izraz postaje teži, već proživljen, viđen. Strašne asocijacije.
    Prva tvoja pjesma koju čitam i ne poznajem tvoj izričaj, ali, obuzela me.
    Veliki pozdrav Maharaja.

Odgovori

Subscribe without commenting