[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U vagonu plavog dima
pod tankim crnim velom
sakrilo se lice
udovice i straha.

Skokovito i plaho
odbačenog smijeha
u okolici kraja
na putu do remize.

Koliko li je lijepo.
Koliko li je mučno.
Koliko li je tužno.
Koliko lije suza?

Bezobrazno bi bilo
da joj kažem išta.
Bezobzirno, glupo,
sebično i ružno.

 

Gurnut s njene strane
uskočih kao vidra
u sjećanja rijeku
što uvire u tugu.

Izvor joj je Ona
i pritoci sa strane.
Bezobrazno bi bilo
da joj išta kažem.

Osuđen na propast
rastanak bez daha
služben izraz lica
divljenja i straha.

Nastavljam putovanje,
a ne znam kamo idem
u vagonu sjetnog dima
pod crnim šeširom.

Posted by Matthew Smallmarch

Piše pjesme od 2002., zabunom.

This article has 2 comments

  1. Gurnut s njene strane
    uskočih kao vidra
    u sjećanja rijeku
    što uvire u tugu.
    Nastavljam putovanje,
    a ne znam kamo idem
    u vagonu sjetnog dima
    pod crnim šeširom.
    jako lijepo rečeno,nama ljutnje,prigovora,gorčina, samo tuga
    pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting