POLARNI VRTLOG (posvećena)

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

noćas nije bilo noći,
nemir preuzeše mi tijelo,
komešnja i okretaji,
ni lijevo, ni desno, tek
malko na stomaku možda,
sati sporo, 
puževim korakom,
želim san ali ne dolazi,
hoću pozdrav 
uz njegov osmijeh,
nazire se negdje na dalekom
istoku, 
jugoistoku pravo rečeno,
ima li tamo topline ili debeo
snježni pokrio 
krovove i postelju,
zaklopih vijeđe, a one kurve
otvore se opet 
bez mog pristanka,
slike plavih očiju vrzmaju se
u glavi, 
mučim se jer možda
ipak bijahu zelene poput esmeralda,
dignuh se, upalih čudo tehnike
za provjeru i ostanem uz ekran
dobrih pola sata, 
koja sam ja
luđakinja, tako mi naime tepaju
oni moji, hahahahhaha,
priznati krivnju neću
jer nisam takvog kova,
liježem u krevet, 
pokušavam pronaći red posteljine,
kad ono, 
nađoh se u polarnom vrtlogu,
rashlađena, pothlađena, 
a znam previše u njem
ima srama da kaže nešto u svoju obranu….

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting