[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Gdje su zapele riječi,
gdje se izgubio glas?
Nitko za ovo ne zna,
baš nitko oko nas.
Sve je odavno pomrlo
svi osmjesi , sve lijepo.
Ništa više ne mogu dati-
duša  se predala, a  srce je slijepo.

Nijeme ,a teške postale su misli
ništa lijepo ne žele reči,
 put se čini naporan i dug, a
toliko bi toga još trebalo priječi.
Ne vidim znakove, ne osjećam  želju
novo jutro ne nosi novu vjeru i

sve sam češće uhvaćena na djelu
kako voljeti pomalo  prestajem-
kako sa svijeta polako nestajem.

Autor freelove

Ova objava ima 8 komentara

  1. Nijeme, a teške postale su misli
    ništa lijepo ne žele reći

    Ovo je lijepa misao. To o mislima koje zapravo upravljaju nama, a ne mi njima.
    Imaš ideju i ritam, i zanos, ali zašto rime, od kojih su neke već pomalo istrošene: Lijepo-slijepo; prestajem-nestajem.

  2. ne razmišljam o istrošenosti rima i riječi kad pišem. uostalom sve je več istrošeno i izlizano. Poezija,glazba, ljudi….sve je več viđeno, rečeno, odslušano….ostaje samo trenutak raspoloženja u kojem ćemo nešto primiti u sebe. I naša reakcija ovisi o tom trenutku. Masu puta kad nakon nekog vremena čitam nekaj svoje -zgrozim se. Ali to je tak. U tom trenu to mi je bilo ok i iskreno. Meni je pisanje terapija. bez ambicija.
    lp 🙂

  3. Free, pjesma je super, poznat mi je taj osjećaj. Za mene nije čudno da sam u depri i da požalim svaki dan što se budim, ali vjerujem da je između nas velika razlika u godinama i da imaš mašte, vjere i nade da možeš nešto učiniti za svoju sreću i smisao života.
    Lp! 🙂

    • Hvala sissi 🙂
      i hvala na podršci. treba se naučiti preživljavati ovakva stanja, a ostati normalan za ljude koji te trebaju.
      i funkcionirati. i još ostati pozitvan. poput tebe.
      pozdrav veliki! 🙂 ♥

  4. Ono staro dobro polako izlazi iz nas i napušta nas čak i ljepota, jer kvarimo se i kvarimo sve oko sebe. Svakim danom sve smo otudjeniji. Ko to ne vidi, zaista je slijepac. Pjesnikinja to tako iskreno i jako doživljava i saopštava, kao da nas pozdravlja svojom pjesmom: gle, tako nam je kako nam je… U tome je snaga njenog pjevanja. Naravno, rimovanja i ostale stvari stila i tehnike pjevanja, kako veli pjesnikinja “bez ambicije”, nisu ni toliko bitna. Njena terapija, i to je važno, postaje terapija za one koji je čitaju. Nekako se i sam nadjem u njenoj pjesmi, kao da je opisala moje doživljaje svijeta i svakodnevice – jer, ona opisuje doba u kome živimo, u kome nestajemo. Lp! Milenko.

    • ušli ste u srž do kraja…hvala za to. to su osjećanja i spoznaje sa kojima teško živimo. na neki morbidni način drago mi je da suosjećate, nitko se ne želi osjećati sam i lud u tome.
      …doba u kojem živimo, u kojem nestajemo.
      upravo to.
      Hvala.
      Lijep pozdrav.

Odgovori

Subscribe without commenting