[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jednom sam tako u Beču provela pola vijeka. Bila je to godina sjajna, svibanj je bio početak travnja, mislim, ili jesen prva, u Beču je bilo, provela sam pola vijeka, a da nikad nisam rekla ništa protiv tog divnog grada, svaki dan častio me pićem, peciva su krasna, ne kao u Parizu, za milog boga;  bila sam u kući svog pradjeda tetka, koji je brinuo nekad za cijeli kvart.
Provela sam godinu il dvije, pola vijeka, i to se ne da tek tako izbrisati, došla sam kao potpuno djevojka zrela, tako mi se činilo tada, ali od tih događaja, balova, opera, ruža, nije bilo ništa, ili gotovo ništa, jer meni to ne treba. Bila sam u Pragu nekoliko puta, na vrhuncu ushićenja, baš onda kada nije bilo vremena za oduševljenja.

Lagala sam, bilo je balova u Beču, ali i otvorenih promenada, bila sam pola vijeka u Londonu, dva mjeseca više-manje, kao guvernantna, neki je finski konzul htio da mu djeca govore hrvatski i srpski, što nije mala stvar.

Bila sam francuska sobarica, ali odista, pola vijeka tamo, pola, ondje pa nikamo, a dugo sam radila u salonu, radije bih na kiosku bila. Mnoštvo savjeta mogu vam dati, sjednite, čaj je vruć, kava se kuha, ovdje se i puši, sve je onako po domaću, ovdje sam živjela na farmi, neću reći trećinu, ali gotovo trećinu svog života i poznam sve seoske navade. Hvala bogu da sam sretna, upravo zatvaram kovčeg, moja je uspomena ovaj miris, a sve što je bilo lijepo za mene je prošlost, mekana i siva, i živi, bez brige, nikad se neće ugasit….

U slobodno vrijeme pišem Prousta i to je moj zalog da ubuduće više neće biti ništa ni približno isto, jer sve je isto i onda bilo samo su mi to tek sada rekli.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting