[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Postelju od lisca
Jesen je prostrla pokraj rijeke
da se na njoj zaborave rastanci
i svjezi humci na grobljima
da na njoj usnemo zajedno s rijekom-
do proljeca

Pjesmom slavuja u hrascu
i kliktanjem seva pod oblacima
Proljece je rijeku probudilo
kroz ravnicu je ona zapjevala
siroku pjesmu, slavonsku

Dok od vrbika do sljivika
budilica proljeca odjekuje
pod bilom domovine
u narucju majke
pokraj nase rijeke, sreca nas grli ponovo

Ne sanjamo vise samo u snu
sada sanjamo i budni
pa makar snovi bili i uzaludni…

“Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting