[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uronit  ću svoje dodire
u zapjenjene valove
što pred mojim stopalima se razbijaju
o hridi slanošću isprane,
stoljetnim burama šibane…
Pohranit  ću svoje dodire
u morske dubine plavetne
što pod mojim pogledom cakle se
od suza slanih umorne,
od ljubavi tužnih nesretne…
Poklonit ću sebe
moru nemirnom kao duša moja,
poklonit ću sebe moru,
kad ne mogu biti tvoja…

Autor shadea

Ova objava ima 16 komentara

  1. nije sve tako crno:) ja mislim da takve rijeci iskoce iz nas ,tamo negdje ,poslije ponoci , kad svi u kuci odu u krpe,,a mi dreknemo u sebi jupii !! napokon sami , pa onda samujemo i tugujemo:))

  2. stihovi su predivni, sreća pa sam već čitao ono što si poslije objavila, tako da znam da nisu odraz trenutnog raspoloženja. pozdravčić slatki za lijepo raspoloženje šaljem.

Odgovori

Subscribe without commenting