[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
O pokojniče,

koliko prolivena znoja,

za ovo malo neimaštine

koju sa sobom nosiš.

Koliko truda i muke za slavu

i hvalu kojom su

tvoju sebičnu taštinu hranili,

ovi koji te istom sretni oplakuju.

Bio si dobar brat i prijatelj,

pomalo nezamjenjiv,

svima na usluzi i dobru savjetu.

O pokojniče,

kako je tebi svejedno

što pjesnik o tebi piše.

Tvoj mir je vječan,

zaslužen djelima tvojim.

A ja,

život svoj kao breme nosim,

bez iskustva,

prvi i zadnji put.

Pa kako mi bude!?

Autor juraj

Odgovori

Subscribe without commenting