[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Opet sam kušala sotonu jer sam znala riječ onu staru

kako ne uspijeva ništa ako od Gospodina nije.

Nisam ostavila jabuke, niti je mirisala dunja na ormaru;

samo čista djetinjasta znatiželja u meni se krije.

 

Ono što je od dragoga Duha bilo, to je bila snaga

koja čekala je, ištući otkrivanje nepoznatih staza.

Iskušenje staro je dok samo nova spoznaja je draga

Bogu mome, samo nova tinjajuća vatra ispod mraza.

 

Nepoznate staze pronalaze se molitvama samo,

samo to je pravi cilj te silne snage koja tinja.

To je snaga stvaralaštva koja vodi samo tamo

gdje sotone nikada nema; ta je snaga svetinja.

 

Gledam često Tvoju slavu kad koračam preko mraza

dok mi izgaraju stope od trnja iskušenja.

Tada nije teško odoljeti napastima koje traže izlaza

i skretanja na poznate puteve ostvarenja.

 

Žrtve neke potrebne su, ali padova je malo,

duh je taj koji sve to dobro zna i pamti.

Kada se osvrnem, vidim da je propalo

sve što tinjajućim tragom nikako ne plamti

 

jer je Duh jedini koji vječno nepobjediv živi,

ostavlja traga i čini stazu poznatom i mojom.

Tako, uz molitvu i padove, nailaze odazivi

koji bolje mirišu, potpireni stopom bilo kojom.

 

Tako ja sam htjela, samo ja sam ona koja pade

u ovakvo šipražje i smilje.

Zato nema sada ovdje divnih tragova od nade

jer to nije Duha izobilje.

0211 516

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting