[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zarobljen u svojem mraku, svatko svojoj ruzi stremi, svome maku.
Uhicen u magli svojih snova, i djetinih obecanja
vidis na kraju tunela punog mraka
kako se vrata zatvaraju
iza kojih nema svjetla, a nekoc je tamo stanovala

Nada.

Koja Nada? – pitas. Ona, iz susjedne zgrade, sestra Odisejeva,
koja kad je preselila u Argentinu
morala je promijeniti ime
jer njezino ime na spanjolskom znaci
– Nista.

I jel se itko ikad pitao, sto to sve znaci,
svi ti jauci, uzdasi, krici,
ko mrijestenje morskih puzeva u morskome plicaku.
O duso ranjena, izranjena kandzama sudbine,
gorda budi ti! U boli se uznesi, u porazu ne placi!

I jel se itko ikad pitao sto to sve znaci? Koji je smisao svega?
Jer sada placem, sutra me nema, iza sebe dijete ostavljam.
Tko sam ja? Ko sfingina pitalica novopridoslome kralju.

Koji je smisao novoga pocetka i novoga kraja, na ovoj crnoj zemlji,
crnoj zemlji, u koju se vracam (ili dio mene-ko bi ga znao, ovisi
kako shvacam).

Iza sebe dijete ostavljam koje sam nekoc bio ja,
u kandzama nemilosrdne Nade, da place,
izranjeno krvavim zorama novih svitanja.

I pitam se, koji je smisao svega, pitam se,
kad jednog dana necu biti drugo nego bezimena bakterija
u beskraju svemira, koja je vristala, vristala uzaludno
do nebesa.

Autor ArthurValerius

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik.

Ova objava ima 1 komentar

  1. Iza sebe dijete ostavljam koje sam nekoc bio ja,
    u kandzama nemilosrdne Nade, da place,
    izranjeno krvavim zorama novih svitanja.

    I pitam se, koji je smisao svega, pitam se,
    kad jednog dana necu biti drugo nego bezimena bakterija
    u beskraju svemira, koja je vristala, vristala uzaludno
    do nebesa.

    Jeba te daj kvačice stavi da se može čitaiti ovako ti je sve Nada
    Ništa

    a to ti je ok samo malo fali
    il ja to ne čitam…

Odgovori

Subscribe without commenting