[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad god poimam život i svijet,

Javi se glas prepusti se.

Sebi i njemu…

 

Nije uzalud tako tajan

Shvati! – govorim sebi

Živimo samo

Kad silom ne hrlimo.

Nisu uzalud,

Savršeni  za odgovor na egzistenicijalni upitnik,

Naučnik, umjetnik

Što više znamo – više ne znamo,

Što više stvaramo – više čeznemo.

 

Samo bez potrebe

potrebu utažimo.

Samo bez namjene

Istinski poklanjamo.

Samo bez putanje

Cilj nalazimo.

Samo bez zvjeranja

Pitome oči prepoznamo.

Samo bez slaganja misli

Dubinu u sebi osvijestimo.

I tako se, iznova, iznova rađamo i gradimo.

 

Ništa nije tako izvjesno i veselo,

Kao ono

S čim se igramo,

Što nismo u stanju,

Što ne pokušavamo,

Silom da pojmimo.

 

Autor asilika

“Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo.” Meša Selimović

Odgovori

Subscribe without commenting