[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Poput mora tokom oluje, nemirnog sam duha,
za potrebe povredjenih zena uvek imam sluha.
Kako se bucno talasi razbijaju o stene,
jos vise se osete udarci koji dolaze od mene.
Borba mi je u krvi, osecam kako vri, kljuca,
ubija pravo u pojam, to cak nije ni tuca.
Ako i otpora ima bez milosti gazim,
muskarcima ne verujem, njihovog se uma pazim.
Ispred najveceg izazova uspravno stojim,
psihicki spremna niceg se ne bojim.
Ratnica i divljakusa, po potrebi oba,
borbena zena, samo ne roba.
Koliko prepreka, vise i ne brojim,
prelazim ih sve dok svoju sudbinu krojim.
Ako neko povredi zensko, malo, nevino bice,
za njega vise nema svetlosti, tom zora ne svice.
Zavidno palim postavljene granice,
u istoriji ispisujem nove stranice.
Lazne barijere obaram i rusim,
pobune na moj glas u sekundi gusim.
Imam dosta da kazem, i ne plasim se toga,
debeo je ovaj obraz, odraz srca moga.
Krvavim recima cu vristati, da se cuje dok me glas sluzi,
i kada mene ne bude vise neka ova energija kruzi.
Pasce svaki nasilnik sto maltretira slabe,
kaznicemo sve kukavice, nesigurne barabe.

Posted by UnaZikova

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting