[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Radoznalim pogledom po tebi putujem,
zapreke na tom putu polako nestaju,
srce jače tuče, a strahovi prestaju,
zanimljive krajolike sad naslućujem.

Polako se penjem uz te tvoje planine,
teško ide, al’ čvrsto, bez pokajanja,
dolaskom na vrh stižu draga olakšanja,
lako klizim u tvoje male udoline.

Klanjam se tim tvojim dijelovima oblim,
divim se čudesnim zapučcima tijesnim,
očaran prekrasnim pokretima plesnim
odmah se sklanjam u predjelima toplim.

Ne osjećam se više dovoljno svojim,
na kraju puta otkrivam kutke tajne,
na um mi sad padaju ideje sjajne,
ah, spušta se magla u očima mojim.

 

Slobodan Pupovac

Posted by bushido

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting