[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svaka lirska pjesma oplemenjuje i autora i čitatelja. Iznimka su one nezgrapno sročene “pjesme” koje pozivaju na mržnju i netoleranciju pod sloganom patriotizma ili čak veličanjem jedne skupine ljudi i omalovažavanjem druge.

Pjesma se i piše i čita kad je srce puno emocija. Ljubav prema ženi ili muškarcu, majci, Bogu, prirodnim ljepotama, rodnom kraju, cvijetu ili životinji, cijelom svijetu – najčešći je motiv. Mnoge ljude riječ poezija asocira na ljubavnu pjesmu. Međutim, osim ljubavi, ljude ispunjavaju i drugi osjećaji koji traže afirmaciju. Nekad smo jednostavno veseli, razigrani, skloni šali, “pucamo” od želje da “puknemo” od smijeha. A povremeno osjećamo strast, čežnju, tugu, očaj, nostalgiju, usamljenost. Svaki od tih osjećaja može u nama pobuditi želju da pročitamo, a možda čak i napišemo, pjesmu i da si tako damo oduška. Pjesma je ventil kroz koji nagomilane emocije izlaze iz prepunog srca i traže “žrtve” u koje će se useliti.

Kad sam stavio na internet prvu stranicu s poezijom, bojao sam se da sam “sam na svijetu”, jer u ovo doba “seksa, pića i krvoprolića” romantika, sentiment, poezija i ljubav slabo su zastupljeni u knjižarama, u razgovoru, a, mislio sam, i u srcima. Kako sam se prevario! Stranice s poezijom ubrzo su postale daleko najčitanije od svih mojih stranica. Mnogi posjetitelji se vraćaju na njih, mnogi ih kopiraju na svoje stranice, forume, blogove, mnogi ih spremaju za ponovno čitanje. Kao “papirnatu” knjigu na policu.

Eto, zato sam siguran da lirska poezija oplemenjuje čak i ovaj najnoviji, na izgled najnehumaniji medij, internet, a preko njega i sve nas.

Siguran sam da će biti još prijatelja u tvom životu. Samo ne smiješ biti nestrpljiva. Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode. Život nam ponekad donese teške trenutke ali život je nalik na potok, na vodu. Voda juri, žubori, pjeva, plače, nabuja i širi se, probija si nov put. Zimi se ponekad smrzne ali to nije njen kraj. Ona samo čeka novo proljeće, ptice, travu, cvijeće. Tada ponovo poteče. Možda naiđe na drugi potok, sjedini se s njim. Zajedno teku dalje, jače i bučnije, veselije. Do susreta s novim potokom ili rijekom. Daleko je do ušća u more, o tome se ne razmišlja. Zatim, ponekad, vode gotovo usahnu i s mukom se probijaju svojim koritom. Ponekad su mutne i teške ali ubrzo postaju kristalne i prštave. Do nove promjene. Vode teku dalje.

Ivica Smolec

Posted by Svetlana

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting