[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gorjela sam i ja

ne tako davno.

U vatri boli

nestalo me pola.

Skrivala sam istinu

od cijelog svijeta.

Kako sam uopće preživjela?!

Vatrogasci mog plamena

čuvari su duša.

Ušli su u hram

da bi spasili umjetnost

svoga i moga Tvorca,

sliku sebe sama.

Oltar ljubavi je opstao,

iako je nagorio.

A trnova kruna

kojom je srce okrunjeno

ostala je netaknuta,

da me uvijek podsjeća

na istinu neuzvraćene

ranjene ljubavi.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 4 comments

    • Što bi rekao jedan moj prijatelj:”Ma, ja.” 🙂
      Inače, ova pjesma, osim što je nadahnuta požarom u Notre Dame, podsjetnik je moj sebi o stanju stvari. Znaš kakvo je srce. Prođe kroz njega s vremena na vrijeme tračak iluzije. Zato se moram podsjećati stalno na istinu, da ne prevarim sebe. To je zapravo i jedina svrha ove pjesme.
      Pozdrav

  1. Ma, odlična je pjesma, emotivna i jaka metafora “krune”. Ti si kraljica svoga srca.
    “A trnova kruna
    kojom je srce okrunjeno
    ostala je netaknuta,”
    Pozdrav i proljetni zagrljaj ti leti na krilima lasta! ☺

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting