[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bez hrane sam već dugo,

sokovi Tvoji kapaju iz mene,

svaka kap je novo sunce spoznaje.

Razlikujem Tebe i sve drugo,

zločini su teške, mrtve sjene,

volja Tvoja u meni sve jače ustraje.

 

Ništa me nije odvojilo od ova raja

kojeg teškom mukom ja podnašam,

hvalim Tebe što mi dade siromaštvo

dok mi tijelo rane silne zbraja;

najniža sam među klasam

jer me Tvoje uslišanje snašlo.

 

Sasvim izvan svojih dogodovština,

pazim samo da mi duša ne povrijedi

niti jednu Tvoju jotu, sjajnu kao luč.

Uzalud bi bilo milosrđe bratovština

jer u Tebi samo Tvoja riječ mi vrijedi

što mi daje snagu, život, srca ključ.

 

Moje tijelo neće stići

tako brzo do svih mojih letova,

ja već bit ću negdje izvan sebe.

Ti ćeš me na Goru dići

mirisnih spoznajnih cvjetova,

gledati mi bit će zemlju, Hljebe,

 

Hrano mojih vena, Piće moje rajsko

kojeg ću se napiti samo ako siđem

ljudima i sjenama zvjerskim

na to Tvoje tle zemaljsko

pa ga krhkošću nadiđem,

svojim spoznajama nebeskim.

 

Već ne gledam zemlju Obećanu,

već sam tamo izgradila si privremenu postaju.

Ni sa kime ne želim trgovati.

Oruđe mi Tvoje Pismo u mom stanu

gdje prebivaš kad Te ruke moje dočekaju.

Želim svoje sate žrtvovati

 

jer mi nisu niti kratki, niti dugi;

to su vječni nam životi, mir u svemu.

Ti si jedino što me još čuva u pustinji.

Na tisuće dana bacila sam porugi,

skratila si jezik za molitvu nijemu

jer sam slaba kao voda u gustini.

 

Ništa više nemam, samo Tvoje Tijelo,

Ti si onaj koji plaća moje troškove

da mi ništa ne bi nedostajalo.

Hostija mi jedino je piće i jelo

makar sjednem na zemaljske ćoškove

kako bi mi Tvoje uslišanje potrajalo.

 

Ne molim Te da me digneš s ova svijeta

jer kod Tebe već sam davno stigla.

Znam da moram slijediti Ti muku.

Ti pokaži mi Kalvariju moga leta

jer pod križem sam se već pridigla

da Ti krenem putem Tvojih raširenih ruku.

19.02.2016.  09:08

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting