Pod ciganskom čergom
Kraj vatre nekako se stisnu
tih šest čupavih glavica
gledaju kako napolju kisnu
pas Šarov i kobila Slavica.
Okolo čerge bare i blato,
ptice nebeske Bog dragi čuva
na njima dronjci al’ im je zato
osmijeh – od uva do uva.
. Konačno tajo iz grada stiže
radosti njihovoj nikada kraja
smješka se,ponosno kesu podiže,
u njoj vruć ljebac i nešto jaja!
Dok u tiganju jaja se prže
žurno se lome hljeba komadi,
a male šake kašike drže
k’o vojnik pušku na paradi.
Poslije ručka najmlađi veli:
„Izem ti ciganski život jadan!
Ovo se broji k’o da smo jeli,
a ja sam, časti mi i dalje gladan!“
Stvarno divno pišeš.Uživala sam čitajući ovu lijepu pjesmu.Pozdrav.
Ova me pjesma podsjeća na “Vagonaši” Dobriše Cesarića.
Ne znam je li to bio cilj, ali mi odaje ironičnu šaljivost,kao smijeh kroz suze.
Jako dobra pjesma i dobra,rijetka tematika.
Pozdrav:)
Poznajem dosta Roma igrom slučaja i odlično ste dočarali njihov život!
Ugodan dan želim!
Svidja mi se da si ovu temu odabrao, ja sam isto jednu pesmu o njima napisala, vidi se da imas socijalne krvi, bravo i sve pohvale. Pozdrav!