[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
O Bože kao da nježno napuštam svoje Ja, u sumaglici između zvijezda, patnje i raja…

Odnekud stotine pogleda, kao da sam ovdje već prošao, kao da sam svinuo svoje snove negdje prije…

A stajao sam tamo satima, u minule sate promatrao sam kako svjetlost nadilazi ljepotu noći, kako sve biva, a odvilo se davno već prije…

U mojoj podsvijesti postoje mnoge večeri, mnoga nadanja…

Rijetko bijaše snijega vani…Tek miris nadolazeće pustinje…

Gledao sam tako I ćutio, želio da svijet nestane…

Da mogu razbit sjećanja, nadanja…

Da mogu sijetit se NJe…

Izlazim budim se u noći, Ona kao da je svetiljka, sjaji tamo, a zapravo mrzim je…

Mrzim sve zrake njene, gdje se sakrit od Nje…

Već sa prvim jutrom, sve poput čarolije nestaje…

Slike iz glave postaju sve jače, nadilaze moju moć, kidaju me…

Uistinu kažem Vam mrzio sam cijelio svijet, mrzio sam biljku malu, što za svijetlom čezne,za razliku od mene veseli se…

Svijetlost sunca reflektira nježnu ljubav, iznad mene niču divne spoznaje…

Gdje da sjednem, koga da pitam, cijelo telo već izgorjelo je…

Ja sada sam u sebi ćutim, sa tisuću razloga stojim tamo, a gnjev nikako da iščezne.

Mladi pupoljci svuda oko mene pjevaju…pričaju zajedno…

Kažem Vam vole se…

Nisam više sposoban da ćutim, gledajuć u zvijezdano nebo, sve poprima oblik nadolazeće promjene.

Ja sam samo atom prašine, sačinjen od latica i istine…

Tek mali prolaznik u beznađu, između kontrasta I promjene…

Gdje da sada snivam, kada ljubav zamijenila je okove moje…

Moje noći zamijenjene su leptirima divnim, ljubičasto cvijeće izronulo je…

Iznad noći bijednih, lica izviru, sijenke igraju se…

Tko može sada reći da me mrzi, kad ionako nebitno je…Nježne ruke, pružaju mi komad najmirisnije hostije…

Možda sam zavrijedio da vidim veličanstven suton…

Ili početak divne neokaljane ljepote jutra, kako čisto snove moje…

Kako tihim šapatom zove sijenke svoje, i kaže ugrijte se Ii pokajte…

Jer pod mojom svijetlošću prolazi tisuću boja, tisuću duša moje nebo noćas zauvijek napustit će…

Gledam horizont gdje ponovno se spaja ili se tmina ponovo rađa ili oslobođenje u meni sazrelo je…

Autor Tihomir

Odgovori

Subscribe without commenting