[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
AKO mrznja u tvom srcu
barem nacas usne, iskradi joj se,
pobjegni u sumske proplanke.
Opruzi se u drvoredu breza i
jablana pa poslusaj sum potoka
koji niz klance k rijeci hrle
dok suncane zrake cijelu sumu grle.

Ispij tada iz duse posljednju kap
gnjeva i gorcine koje ti mrznja
u case svakodnevno toci, i reci–

Dosta je ropstva, ja sada lance kidam

–Pogledaj tu ljepotu,
oslusni tu tisinu, saptat ce ti glas
gorske pastirice–

Ti opet mozes sretan covjek biti
kada se mrznji tvoje srce otme
pa slobodno i spokojno ponovo
zavoli ljude, zavoli ljudsku dobrotu
i otkrije ljepotu zivota izraslom
na plodnim brazdama
covjekoljublja i dobrodusnosti.

Mrznja je poput teskog jarma
kada nam se stegne oko vrata.

Ali, ljudi joj oduvijek umiju bjezati
i u zagrljaju ljubavi nalaziti
slobodu, snagu, krepost i pravdoljubivost.

Mrznji ne uspijevaju pobjeci samo slabici,
a ti nisi slabic.

Ti si covjek!

Zato bjezi, bjezi u sumske proplanke
i slusaj tisinu i sapate sume…

“Rijeka bez povratka”

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting