[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nema te u zaspalim šumarcima,

danas si izprosio prebajna sjećanja,

postavio mi činjenice na moj stol.

Nema te u jakim žmarcima,

zapisujem samo ciljana lutanja

kada si skidao s mene mutež i bol.

 

Između obaveza hodim po dnevnicima,

nema te tamo, svi su izgorjeli,

a pepeo se miješa sa svježim mlijekom.

Nosim žive ljude u srčanim spremnicima

koji su mi zaista sasvim ogoljeli

i, sva takva, gledam za strehom

 

što se izvija u smjeru sjeverozapada

gdje odlazeći misionari drže raspela,

od kroka do kroka, od postaje do postaje.

Opet je proljeće, opet sam mlada,

za žive ljude u mom srcu zapela.

Tamo si ti, tamo i tvoje raspelo ostaje.

10.03.2016.  10:50

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting