[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koliko sam se puta pitala?

Koliko sam se puta jadala?

Svijet je proklet.

Sudbina mi ništa nije dala.

On ima, ona sve dobije,

A za mene nitko mario nije.

Svatko svoje probleme brine,

I čeka da se uzdigne u vlastite visine.

Bila sam premlada,

Bila sam još dijete.

Pitala sam se,

Zašto me uopće ne primijete?

I zašto mojim nebom leptirići ne lete?

Čemu se trudim?

Zašto živce gubim?

Zbog tuđih ludosti

I ja polako ludim.

Ako tako mora biti,

Sa svime ću se pomiriti.

Odaje ću svoje zaključati,

Zidove sagraditi,

Od okoline se ograditi.

Svejedno mi je, svejedno,

Mučno mi je sedam dana tjedno.

Svejedno mi je, više me ne boli,

Sve je dobro kad se srce zatvori.

Nije me briga, nije mi stalo,

Za sebe, za druge, niti malo.

Ali iskra u tami gori,

Spremna da sve sebi pokori.

Smetaju zidovi, izmišljeni okovi,

Otvorit će se svijet novi.

Ne mogu izbrisat’ u meni osjećaj.

Znam, nije kraj.

Znam, postoji raj.

S izvora života pijem,

I sada razumijem.

Sve je kako treba biti.

Bogu mogu samo zahvaliti.

Radujem se svakom danu,

Jer znam, sve je po Božjem planu.

Autor Jesenka

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting