[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Lutajući plovidbom života

Zapleli smo se na istom brodu.

Nemirno more prošlosti

Krijemo pod palubom očaranja.

I oluje nam se čine kao lahori

Koji ne dodiruju naše krošnje,

Pa se vrtimo snagom istog vjetra,

Srebrnih vjetrenjača snova.

Jer sidro našeg postojanja

Kovano je istim mislima o savršenstvu.

 

 

Ne dotiču nas kiše svojim oblacima,

Ne ispiru nas čežnje svojim jecajima,

Niti nas tuga plaši zvukovima tame,

I ne možemo zalutati na stazama istine.

 

 

I da snjegovi postanu crni

U zimama na kraju vremena,

Pa i note vjetra zauvijek nestanu

Na obroncima pjesama,

Nosit ćemo i dalje

Svaki pečat zlatnih svitanja.

I svaki trag u pijesku

Ostat će utisnut u šetnjama

Zagrljenih sjećanja,

Jer čuvam te u smiraju

Svojih struna duše,

Dok nas zvjezdani trag

Ne rasprši u istoj svjetlosti…

 

Autor Pippo1906

Ova objava ima 30 komentara

  1. Lutajući plovidbom života
    Zapleli smo se na istom brodu

    u mome srcu je brod mada sam daleko od mora rođen, onaj riječni

    puno pozdrava pippo
    LP
    hahhahahhahahhahahahhahah

Odgovori

Subscribe without commenting