[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Iz dana u dan
svakodnevicu pletem
kao čarape vunene, tople,
što zimi noge promrzle griju
a ljeti od vrućine skriju.
Jedan dan red očica sreće pravo,
drugi dan očice sjete i tuge krivo.
Ponekad u žurbi osjećanja
poneku očicu ispustim
i tada rupa u svakodnevici nastane,
a monotonija i ravnodušnost nestane.
Tražeći očicu u pletivu života
da rupu osjećaja pokrpam
naočale sretnih trenutaka stavim
i u trenu je nađem u pletivu uspomena,
iglicom ustreptalosti očicu sreće dohvatim,
ispuštenu očicu na mjesto stavim
i pletivo života dalje spretno nastavim
sve dok sve iglice ne budu izvađene
a pletivo života skladno završeno.

Autor Baka123

Ova objava ima 30 komentara

  1. Jako lijepa, svježa slika, usporedba,, sreća da ispadne samo poneka očica, da se pletivo ne zamota. Ideja i razmišljanje o životu kao pletivu je pravo nadahnuće. Čestitam baka i dobro ti jutro želim.

  2. “Tražeći očicu u pletivu života
    da rupu osjećaja pokrpam
    naočale sretnih trenutaka stavim
    i u trenu je nađem u pletivu uspomena,”…
    Poseban mi je ovaj stih Bako!
    Pred kraj pjesme primjetila sam nekoliko riječi viška koje malo kvare sklad stihova.
    Svejedno pjesma je maštovita i prelijepo osmišljena u pletivu kao životu!
    Lijep pozdrav ti ostavljam uz osmjeh:)

  3. Prelijepo napisana pjesma kao priča iz bakina života dok je plela vunenu papučicu. Jako mi se dopada, sjećanja na djetinjstvo i moje mame kad je plela papučice. Osmjeh šaljem 🙂

  4. Baka123, sretna sam što pišete i dijelite svoje misli s nama, jer su vaša djela uvijek prožeta emocijama, lijepim slikama, trenucima kojima možda u svakodnevnom životu ne pridodajemo puno pažnje a tako su lijepi i značajni …

    Još jedna divna pjesma koju volim 🙂

    Pozdrav od srca !

Odgovori

Subscribe without commenting