[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U haljini od bijelog satena,

Plesala je k’o da nebom šeta,

Graciozna skeletalna žena,

Što zvaše se djeva Macabretta.

 

Uz zvuke baroknog menueta,

Ta pojava lebdi, pa se vrti,

Nikom njena pojava ne smeta,

Jer lijepa je sad k’o i prije smrti.

 

Svijetla kosa seže sve do struka,

K’o da nije iz groba sad izašla,

I mnoga se nježna glatka ruka,

Na lubanji i na vratu našla.

 

I tako se k’o balerina vrti,

Macabretta lijepa čak i u smrti.

Autor Max Corvus Tenebrus

Ja sam poet mraka, ljubavi i smrti, života i Prirode, realnosti i fantazije, šale i depresije. Ja sam ukratko gothic poet.

Website: http://www.facebook.com/max.c.tenebrus

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting