[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Duše se izlijevaju niz vodopad

skrivaju se u duboki hlad

gdje koja kap padne

nahrani demone gladne.

Snivaju o beskonačnom gradu

očekuju ružicu mladu.

Nada im izdaleka maše

njihove stupove njiše,

ljulja se kamena stijena

ruši ju Mjesečeva mijena.

Ta bezvremenska borba

što ju stvara žurba,

razdire moje mlado biće

kao kakve jadne slabiće.

Um stvara taj vrh stijene

dom za mračne demone

govore “vidimo se opet”

duša će mi izgorjet.

Autor Ro

Ova objava ima 10 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting