[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Srce od crnog pleksiglasa
Sjajno, ali lomljivo
Na krivog se namjerilo
Sada tijelo kipi od prsa do pasa

Željno osvete i pravde
Spremno na svakojake zluradosti
Pasti ispod ljudske časti
Da otjera kojeg prebiva u njemu odande

Krhki fragmenti, dijelovi izoštreni lomom
Vrijeme je da okusiš slast moga gnjeva
Da se kalež mog bijesa u tvoju krv slijeva
Sada ćeš pakao zvati svojim domom

Lutajuća ptico, huljo, varalico
Vrag što traži žrtveno janje nikad ne počiva
Traži da se u trupla pretvore tijela živa
Sada izlaziš iz mojega raja, izbjeglico

Ne diraj ružu dok nisi okusio trnje
Žeđ i pohota će te proganjati gdje god se uputio
Ali na predah nećeš naići, krivog si naljutio
Hrani staklom i suhom pasiflorom svoj duh i zube krnje

Posted by Teclo

Marko. Rak. 28 godina. Živim i ne radim u Zagrebu. Pjesnik. Pušač. Slatkoljubac. Grunge + pop + electroclash. Ne pripadam sebi kako spada. Crtam. Analiziram. Blogger. Borderliner. Deprica i buca.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting