[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pričat’ će ljudi
da sreli su ženu plave kose
na proplanku,
nešto zapisuje.
Čudit’ će se djeca
što njihovu graju
ne čuje.
Staricama kraj puta
ona je previše čudna.

A ženu želja pokreće,
čas na proplanak
da s prirodom druguje.
Korakom do šume stiže,
želeći da poj
ptice osluškuje.

Kad noć nad selo
se nadvije,
zvijezda kao da joj poručuje:
“Živi zadovoljne duše,
sa malim željama
što ti vraćaju
osmijeh na usnama”! 

Ova objava ima 24 komentara

  1. Faiza tvoja pjesma je – proživljena … znam kako ti je :)))

    Jako lijepo i volim tvoje stihove koji govore o našoj svakodnevici pored koje često samo protrčimo a da ne upijemo svu ljepotu trenutka.

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Subscribe without commenting