[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kasnim za vremenom.
U noć crnu strši rana,
da kunem kletvom sreću
zalud mi,opet ću ostati sama.
Imam pravo disati
a ti sićušna zvijeri
vatrom svojom kradeš sve.
Da imam krila uzvila bih se
na taj plameni put,
i meni baš što gorim plamenom
ta crna vatra biti će smrt..
Al’ bolno mi bol okreće lice
k’o oblaci od guste prašine,
puzeći kad zaigraju vjetrovi
ja od tuge ne mogu skriti se.
Zaiskrit će nebom gromovi
po svojoj volji očaj će doći
po obećano mrtvo srce
što u zadnjem trenu vidi sjaj.
Polako staje vjetar nemirni
i sve to jače postaje tiši,
tek što primio je srce očaja u zagrljaj
skrivajući ga grabežljivoj kiši.
U kut iz kuta nosi me
prolazeći kraj puta
užetima mreže ispletene
noseći mi srce očajno
u mirom posuti raj.
I tek što dođoh
vidjeh s neba
kako se sjaji života put,
da imam krila uzvila bih se
na taj vrući plameni put
i meni baš što gorim plamenom
ta crna vatra biti će smrt.

Autor Klaudija

Ova objava ima 4 komentara

  1. Al’ bolno mi bol okreće lice
    k’o oblaci od guste prašine,
    puzeći kad zaigraju vjetrovi
    ja od tuge ne mogu skriti se.

    Mastovito, svidja mi se.. pozdrav Klaudija

Odgovori

Subscribe without commenting