Plahost sjene

Sresti se u misli…

i dubinom želje

stihom u  lutanju …

riječju naših sanja..

Složiti cvijet mirisa….

raširenih latica…

U tami noći ..

skupljat’ rosne misli .

Ćutati drhtaje..

i boje svanuća

čuvati čežnju

u sjeni pupoljka..

Oči  cakle

u boji samoće

prsti spleteni

 u stisku dlana nade…

Usne šapuću

nijemi stih tišine..

oči sjetne..

mjesec obasjava..

zatvorenih vijeđa ..

u nutrini sebe..

osjetih vrelinu daha u zraku…

Leptiri iz njega..

kapljice sad žeđe…

Puštam ih nek plešu..

trepere u meni..

osjećam taj nemir

u glasu tišine…

plahost daje čežnju..

čežnja misli nježnost… 

5 Responses to “Plahost sjene”

1. Baka123 kaže:

   kolovoz 26, 2011 u 5:38 poslijepodne

   Lijepa pjesma.Sviđa mi se zadnji stih.
2. dragica meyer kaže:

   kolovoz 26, 2011 u 7:30 poslijepodne

   Jako lepi stihovi Lidija,tako se fino nadovezju osecaji, divno, pozdrav!
3. Ekenzy kaže:

   kolovoz 26, 2011 u 8:51 poslijepodne

   svaki stih osjecaj…divno
4. Lidija Puđak kaže:

   kolovoz 26, 2011 u 9:14 poslijepodne

   hvala vam svima dragi prijatelji… :)))
5. marija kaže:

   kolovoz 26, 2011 u 10:05 poslijepodne

   Nježnost, čežnja i čista ljepota. Čestitam. Pozdrav!