[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ako već dopuštaš

da se bjesomučno nagovaram,

jer nekad je teško i odustati,

bar ne daj da se trujemo gorčinom

samo zato što ne znamo

kako se ispija naiskap.

 

Već vidim, reći ćeš

da postoje bjeline

u kojima si lepršava i srećna,

da su kao nevidljive čahure

svuda oko nas

i da jedino preostaje

svakom odrediti razumne granice

njegovog spokojstva.

 

Možda ćeš o tome i čuti

od nekog kome vjeruješ

bez razloga i predumišljaja.

Ili od mene, nije važno.

I sama ćeš vjerovati

jer si ti tako izabrala.

 

Mislićeš kako bi to mogla biti

tvoja prva molitva pred san.

 

I nikom ne trebaju nove odluke,

olake kao u beton ugažene,

u njima te i dalje nema,

mene ni od korova.

Uvijek jedno te isto,

nikad

nikad više.

Autor dust

Odgovori

Subscribe without commenting