[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tijelo slatko, Tijelo moje koje gledam iz daleka

kao dio neka vječna, bezvremena puka,

ne daj meni, Sabranosti, da podzemlja prijeka

oduzmu mi kao strašna buka

 

onaj tanki, tihi treptaj u području glasnica,

širom otvorene, pritisnute zjene

koje sam priljubila Ti kao revna polaznica

da mi ne odvrate naokolne sive sjene

 

poremećenu, krhku pažnju tjeskobne mi psihe

koja ne zna što je ljudski mir i lijenost

nego samo pije novorođenačke prodihe,

teškom mukom suzdržana daha čuva nijemost;

 

bar u tom trenutku kad polažem zakletvu

koje bez ta puka i tih sjena ne bi niti bilo

pa u opće ime  blagoslovi našu zajedničku žetvu

kad prelomim je i slušam Tvoje bilo:

 

“Uzmite i jedite od ovoga svi,

ovo bit ću vijekom ja

koji ću se za vas predati

da otkupim sjene zla”.

 

Evo, plačem, ljudi neki oko mene pljuju krv

skoro istom snagom kojom Ti si ispljunuo žuč

jer ih goni ova što uskrsnula je Strv,

Tijelo moje, slatko kao uzburkana srca ključ.

 

Zdravo, Tijelo Isusovo

što mi oči za sebe prilijepi,

na Oltaru popljuvano, posvećeno

što mi psihu skroz okrijepi.

26.02. 2015.  11:30

 

Odgovori

Subscribe without commenting